Autor: agroklub.com
Tekst: Sandra Špoljar

Kad bi vas netko pitao volite li jesti jostu, mnogi bi, zasigurno kao i ja, odgovorili protupitanjem što je to, gdje raste i gdje se kod nas može kupiti?!

I onda saznate da je u pitanju vrsta bobičastog voća, konkretnije križanac između ogrozda i crnoga ribiza. I da ga u Hrvatskoj uzgaja malo ljudi, a među njima su Spomenka i Mirsad Sarač iz Čakovca.

Dovoljan razlog da ih potražimo i napravimo priču o njima, josti i ostalom bobičastom voću koje proizvode.

Zarada ovisi o brzini berbe

 

“Na 2,5 hektara zemljišta, imamo 500 grmova joste, 1.000 komada američkih borovnica, jednako toliko crvenih i crnih ribiza i 3.000 komada aronije. Posadili smo ih prije pet godina na usitnjenim parcelama koje smo imali, jer takve male površine nisu za neke druge kulture.

Zapravo, najprije smo razmišljali čega na našem tržištu nema ili ima, ali u malim količinama. Jer ako proizvodiš ono što i drugi, ili nećeš naći kupca ili ćeš biti prisiljen robu dati u bescjenje, samo da je se riješiš”, priča nam Mirsad.

I tako su u međimurskom mjestu Knezovcu, niknuli nasadi bobičastoga voća obitelji Sarač. Ovih su dana u polju od jutra do mraka, jer sezona je berbe i čekati se ne smije. I bit će tako do rujna.

Jedan od malobrojnih strojeva za berbu bobičastoga voća

 

“Ove godine će nam sve biti jednostavnije, jer smo kupili stroj za berbu bobičastoga voća u koji smo uložili 20 tisuća eura. Morali smo, jer nasada je puno, a ručna berba spora. A ovaj stroj, voće s jednog hektara, na kojem može biti i do dvije tisuće grmova, pobere za četiri do pet sati.

A ovako ručno, išlo bi sporo i tokom berbe bi dio voća prezrio i ne bi bio za upotrebu”, pojašnjava Mirsad Sarač. Supruga Spomenka ističe kako im je od samog početka u Hrvatskoj bilo teško doći do savjeta u vezi uzgoja bobičastoga voća.

Internet i poljoprivreda itekako idu zajedno

 

“Kad smo počinjali, pa i sada, do većine informacija dolazimo preko interneta. Zanimljivo je da je ova proizvodnja puno razvijenija u Bosni i Hercegovini i Srbiji i na stranicama tih država, doznali smo ono što nas je zanimalo. Ali evo, već je nekoliko godina proizvodnje iza nas i puno toga smo naučili upravo na ovim našim nasadima”, kaže Spomenka Sarač. Samo 10% ubranog svježeg voća uspiju prodaju na tržnici, a ostalo prerađuju.

Ljudi cijene zdravo voće, ali novčanik kaže ne

 

“Iako se kod nas puno piše i govori o zdravoj prehrani, očekivali smo da će biti veća potražnja za ovim iznimno zdravim, svježim bobicama joste, ribizla, borovnica i aronije. No nije. Djelomično je vjerojatno razlog i u novcu kojeg svima kronično nedostaje, pa ljudi kupuju samo ono osnovno. A opet, i mi moramo pokriti svoje troškove.

Crveni i crni ribizl prodajemo po 25,00 kn za kilogram, jostu za 30,00 kn, dok je kilogram američkih borovnica 50,00 kn. Po grmu koji je u punome rodu, dobije se između 4 i 5 kg plodova, a kako su naši nasadi relativno mladi, posađeni prije tri i pol godine, urod je nešto manji. No zadovoljni smo, a i ovaj stroj je neusporedivo olakšao berbu”, ističe Spomenka.

Usporedbe radi, da biste obrali bobice s jednoga grma, treba vam jedan sat. A ovdje je pet i pol tisuća grmova. I nakon berbe, nema čekanja, već, budući da nemaju hladnjače, voće odmah moraju prerađivati.

Od srpnja do rujna ne izlazi se iz pete brzine

 

Berba crvenog ribiza je završila ovih dana i sad su na redu crni ribiz i američke borovnice. A posla s berbom, bit će do rujna. Obitelj Sarač svoje bobičasto voće prerađuje u džemove i sokove ili ih suši za čaj. Najbolje ga je, naravno, jesti svježeg, no ni proizvodi od njih nisu loši. Poznato je da bobičasto voće sadrži puno vitamina i antioksidanasa. Svoje nasade su ogradili, kako bi spriječili divlje životinje da im rade štetu, budući da je blizu njih šuma.

Obitelj Sarač ne planira proširivati nasade, no o jednom pogonu za preradu, itekako ozbiljno razmišljaju, jer postojeći kapaciteti više nisu dovoljni. A kako i sin Nedin ima namjeru nastaviti ovaj posao, za koju godinu možemo računati na poprilične količine džemova, sokova i čajeva od bobičastoga voća iz Međimurja. Ova vrijedna obitelj ima i nasade lješnjaka, no razgovor o njima ostavili smo za jesen kada počne berba.